Fensi hot dog sa domaćim kiflama

hot dog

Hot dog je najjeftinija, najmasovnija i verovatno najpopularnija hrana u Americi. Prodaje se kao ulična hrana u velikim gradovima, uvek je prisutan na sportskim događajima, neizostavan je i na roštiljskim okupljanjima, ma gde god da se našli uvek ćete naći hot dog.

Nisam neko ko zazire od ulične hrane, ali kad je u pitanju hot dog jedem ga samo kad “umirem od gladi” ili kad je alternativa hot dogu još gora. I nisu tome viršle krive koliko kifle. Kakve su to kifle to je teško rečima opisati, probaću ovako – gnjecave i bez ikakve supstance, kao da ne jedete pecivo. Isto važi za hamburgere.

I zato kad se zaželim hot doga ja sama pravim kifle, ne pada mi na pamet da ih kupujem u prodavnici. I ne samo to, moji prilozi za hot dog su sveži i raznovrsni, senf i kečap nikako nisu dovoljni. Ako već pravim hot dog onda neka to bude sa stilom:)

Ovi gourmet hot dogs su idealni za neobavezna letnja okupljanja i piknike.

Hot dog recept 4-5948

 

 

Domaće kifle za hot dog

kifle za hot dog


Sastojci:

770g brašna

4 kašičica suvog kvasca

1 kašičica šećera

2 kašičice soli

500ml toplog mleka

40g putera, otopljenog

 

1 jaje

Susam

Dva velika tanka pleha

 

Priprema:

U toplo mleko umešajte kvasac i šećer i sačekajte da kvasac počne da bubri. To dodajte brašnu kao i otopljeni puter i sve mešajte u multipraktiku ili ručno. Kad testo počne da se odvaja od zida multipraktika prebacite ga na radnu površinu i tu ga mesite još par minuta, oblikujte u loptu, i stavite u posudu koju ste prethodno namazali uljem. Posudu pokrijte krpom i čekajte da se testo udvostruči.

Testo zatim prebacite na radnu površinu i oštrim nožem ili alatkom za sečenje testa isecite na približno 16 jednakih delova. Najbolje da loptu od testa isečete na jednake četvrtine, a svaki deo ponovo na 4 jednaka dela.

Svaki deo ovlaš oblikujte u kiflu, dužine oko 12cm, nemojte previše da radite sa testom, i stavite u pleh koji ste obložili papirom za pečenje. Ostavite prostor između testa, mada nije strašno ni ako se kifle zalepe tokom pečenja. Pokrijte testo čistom krpom i sačekajte oko 30-40 minuta da testo ponovo naraste.

Zagrejte rernu na 200C (400F). Stavite pregrade na gornju i donju trećinu rerne. Pre nego što ćete testo staviti u rernu premažite ga umućenim jajetom i pospite susamom.

Stavite plehove u rernu, jedan u gornjoj trećini, a drugi u donjoj trećini rerne, posle 10 minuta zamenite im mesta i pecite još 10 minuta.

Pošto su kifle gotove, prebacite ih na rešetku za hlađenje.

Ohlađene kifle presecite na pola, ali ne sasvim do kraja, i u nju stavite obarenu ili grilovanu viršlu sa ostalim sastojcima.

 


 

Sastojci za hot dog

 

Ideje za hot dog priloge:

Izrendani sir (meksički miks), halapinjo paprike i lišće korijandera

Salata od kupusa, rotkvice, majonez ili kisela pavlaka

Iseckana paprika, crveni luk i izmrvljena feta

Iseckani paradajz, avokado, crveni luk i lišće korijandera

Ribanac kupus i kečap

Kiseli krastavci i senf

Čili sa izrendanim sirom i avokadom

Paradajz i ajoli

Relish od kiselo-slatkih krastavaca, kečap i senf

 

Hot dog recept 5-5949

Continue Reading

Krisp od breskvi i kupina sa bademom (Američka pastorala)

krambl sa posipom od badema

Kako ja volim leto. Sve je nekako lakše, opuštenije i lepše leti. Volim dug dan, volim da širom otvorim prozore i vrata, i volim da koristim u kuhinji plodove leta, sazrelo voće i povrće, koje miriše. Breskva je sigurno najmirisnija od svog voća, to je inače moje omiljeno letnje voće. Volim da je jedem kad je slatka i sočna, samo ako lepo miriše, znam da je “prava”.

Kad spremam nešto sa njom onda je to neka jednostavna poslastica kao što je ovaj krisp. Obično joj je dodam nešto ekstra da joj pojača ukus ili doda kolorit. Maline se veoma lepo slažu sa breskvama, pogledajte ovaj raskošni kobler, ili čuvenu poslasticu Peach Melba, ali ni kupine nisu loše, ovog leta su naročito bila popularne u mojoj kuhinji. Ja više volim žute breskve od onih belih, ali ovog puta sam njih koristila, jer ih je muž kupio, kaže mnogo su mu lepo mirisale.

Tu je još jedan poseban detalj, posip se sastoji od ovsenih pahuljica i brašna od badema, bez pšeničnog brašna, i to je puno dalo na ukusu i teksturi.

Krisp

Pre par dana sam bila u Nju Džersiju sa porodicom, u poseti mom bivšem profesoru, i na mene je ta poseta ostavila veliki utisak, na više nivoa, kao da sam putovala kroz vreme. Zato moram da napišem ovde životnu priču mog profesora, koja je paradigma jednog doba, proizvod zlatnih godina američkog društva, vremena kad je sve bilo moguće, kada je život bio mnogo lakši i jednostavniji, ili se to nama sada tako čini. Tu je još jedan detalj, prošle godine sam čitala jednu odličnu knjigu, Američka pastorala, Filipa Rota, i uočila sam toliko sličnosti između fiktivnog junaka romana i mog profesora da je to bilo neverovatno, ne samo da su slična generacija, nego su čak obojica odrasli u Njuarku, a kasnije živela u istom delu Nju Džersija. Razlika je u tome što je životna priča mog profesora dosta vedrija i pozitivnija.

Moj profesor je napunio pre neki dan 90 godina. Ipak, za neke ljude godine su samo broj, on je dokaz za to. Vrlo je vitalan i potpuno pri zdravoj pameti, udovac je, izlazi i druži se sa ljudima, još uvek vozi kola, proučava fiziku i prošle godine se penzionisao. Bio je veoma uzbuđen zbog našeg dolaska, planirali smo ga još od zimus, i to nam nije bio prvi put. Znam da našim ljudi zvuči čudno ali starija generacija Amerikanaca, iliti seniori, kako ih ovde zovu, je potpuno ravnopravna sa mlađim generacijama, postoji međusobno uvažavanje, pa i neretko druženje, na kraju oni imaju više para od mlade populacije i mogu da žive život punim plućima, isplaćenih kredita, bez dokazivanja na poslu i građenja karijere, bez obaveze da pomažu decu i da čuvaju unuke. Često su zbog toga vrlo opušteni, a to je i vreme kada se trude da pomognu druge, zajednicu, ustanove ili pojednice.

NJ-1

Jedne noći dok nisam mogla da zaspim uzela sam da gledam profesorove foto albume. Fotografije bezbrojnih putovanja širom sveta, sve lepo dokumentovano kartama, ulaznicama i razglednicama. Profesor je verovatno jedan od najvećih putnika koje sam ikada upoznala, a da nije radio na kruzeru. Njegova žena i on su 12 godina zaredom išli u Prag, samo da bi gledali operu. Inače, profesor ima pravilo koga se uvek drži na putovanjima, svaki put kad sleti avionom, uvek ga čeka limuzina:)

Njegovi roditelji su davno došli iz Grčke, iz siromašnog sela smeštenom blizu svetilišta Delfi. Bavili su se restoranskim biznisom i živeli skromno, u jednom trenutku su poslali svog najstarijeg sina, Stiva, u internat u Grčku da nauči dobro jezik. On u nekom trenutku beži iz škole jer se kao šesnaestogodišnjak pridružuje partizanima u jeku Drugog svetskog rata. Tokom rata biva dva puta ranjen, i tek 90-ih godina prošlog veka su ga pronašli da mu daju neki borački orden i organizuju počasnu priredbu. To je samo bio jedan od brojnih ordena koji smo videli u njegovoj vitrini.

Čim se vratio iz Grčke u Ameriku, pridružuje se mornarici, i tu je proveo par godina na Dalekom Istoku, videla sam par starih fotografija sa japanskog ostrva Okinava. Pošto je opet bio ranjen vraće se u civilni život, završava srednju školu, pa inžinjerski fakultet, i na kraju stiče MBA diplomu na Kolumbiji. Početkom 50-ih se ženi, naravno, Grkinjom iz Amerike, u to vreme se to podrazumevalo. Na crno-belim fotografijama sa venčanja vidim žene u divnim balskim haljinama, na jednoj strani porodica mlade, na drugoj ona od mladoženje, fizionomija lica ih odaje da su Grci, posebno žene.

Tada počinje njegova druga karijera, u menadžmentu jedne velike američke farmaceutske kompanije. Seli se u Evropu radeći za tu firmu, devet godina provodi u Švajcarskoj, a četiri u Grčkoj. Sarađivao je i sa jugoslovenskim farmaceutskim kompanijama, pa je posećivao i naše krajeve. Meni su bili interesantni njegovi opisi mesta i ljudi sa Balkana iz 70-ih i 80-ih godina prošlog veka. Profesor veruje, iz nekog razloga, da su njegovi preci došli iz Srbije. Skoro je radio analizu DNK, pa mi je javio da ima čak 20% slovenske krvi, bilo mi je žao da mu kažem da je taj procenat verovatno uobičajan za većinu Grka. Iznenađujuće dosta zna o našoj istoriji i voli da o tome priča sa nama. Kad upoznate Amerikanca koji se toliko interesuje o nama, morate da mu naručite knjigu Na Drini ćuprija, Ive Andriće, naravno na engleskom. Mislim da je to jedna od knjiga koja nas najbolje opisuje, uz to odlično napisana. Profesor je upravo čita.

Naše druženje je počelo baš kad sam završila postiplomske studije. U to vreme je mama boravila kod mene u Nju Džersiju, i on je hteo da nas sve izvede na večeru, da se bolje upoznamo. Primetila sam da kad moji dođu u posetu, naši prijatelji su uvek potrude oko njih, često ih pozovu u goste, spreme im večeru, tako da se moji roditelji po povratku iz Amerike uvek puni lepih utisaka vezane za ovdašnje ljude. I meni to puno znači. Da, druženje sa profesorima sa fakulteta nije retkost, ovde su odnosi između profesora i studenata dosta opušteniji, sa obostranim poštovanjem.

NJ5-1

Po povratku iz Evrope profesor je rešio da se penzioniše, u 56. godini. Za mnoge uspešnije pripadnike generacije bejbi bumersa, ili one koja je prethodila, to nije bio problem, jer su pored dobrih zarada podobijali razne pakete deonica firmi za koje su radili, njima je u međuvremenu dosta porasla cena, uz pametno investiranje mogli su da priušte sebi ranu penziju i opuštenu starost. Njih ćete danas često sresti na ekskluzivnijim kruzerima, najviše od svega vole da putuju.

Ali, Amerikanci nisu baš neki ljubitelji penzije, vole ljudi da rade, pa je moj profesor počeo da radi na fakultetu, i tu je predavao sve do prošle godine. Pored tri karijere, proveo je 15 godina u lokalnom amaterskom pozorištu, prevodio knjige, učestvovao u raznim organizacijama, toliko toga je stalo u njegov život, doduše veoma dug, da je to zaista impresivno. Jednom nas je tako odveo u restoran koji je bio tik uz aerodrom malih letelica, i dok smo mu se približavali u momentu sam pomislila, neće valjda još da nas vozi avionom, ali nije uspeo i time da se bavi u životu.

Profesorova kuća se nalazi na litici, uz malo jezero. Veći deo vremena smo proveli na njemu, deci se tamo veoma dopalo. Jezero pripada privatnom klubu, čiji je on član već 30 godina, a bio je i upravnom odboru, tako da u njegovom životu taj komad vode i okolina igraju veoma važnu ulogu. Klub pored jezera poseduje divan restoran, park, teniske terene i razne druge sadržaje, vrlo je popularno mesto za venčanja. Međutim da bi postali član i sve to koristili morata dobro da platite, i čak da budete na višegodišnjoj listi čekanja. Da, tu se okuplja imućan svet. Kad dođete u takvo mesto iz jednog grada kao što je Baltimor, vama sve to izgleda kao paralelna stvarnost. Ipak, ne žudim za životom u predgrađu, u musavom Baltimoru ima više života, i mnogo boljih restorana, oni u Nju Džersiju su često otužni.

Profesor je najavio da će uskoro da napravi presedan u klubu, izvešće u restoran na jezeru afro-američku porodicu, navodno u klubu nisu nikada videli crnce, to mi je malo teško da poverujem. U pitanju je porodica još jednog njegovog studenta sa kojim se takođe druži, kaže da kad je bio na njihovom venčanju bio je jedini belac među gostima, i tu su ga prozvali – rich white guy. Fina su porodica, i profesor želi da im pomogne, svom bivšem učeniku želi da finansira sticanje CPA diplome (dodatni sertifikat za računovođe). Profesor takođe svake godine stipendira dva studenta, jednog sa njegovog bivšeg fakulteta, drugog sa pravoslavnog teološkog fakulteta. Zauzvrat je dobio pločicu na zgradi fakulteta sa njegovim i imenom njegove žene.

NJ6-1

Iako ima ćerke i velike unuke, jedan unuk je do skoro živeo sa njim, dosta prijatelja, uglavnom mlađih, vidim da ga stalno zovu telefonom, braća su mu još uvek živa, tu su i žene koje mu sređuju kuću, profesor se žali na usamljenost. Bio je tih par dana veoma srećan u društvu moje dece, to su te godine kada ti najmanje smetaju dečija jurnjava i dreka, jedino ako si neki baksuz. Nagovarao nas je da ostanemo duže, i ostali smo jedan dan duže nego što smo planirali, ali više nismo mogli. Zamolio me je da mu napravim nešto iz srpske kuhinje, i spremila sam mu gibanicu, čak smo uspeli da nabavimo suvo meso i ajvar.

Na kraju je bio baš tužan kad smo odlazili, ali ja sam tada razmišljala o tome kako će se obradovati kad mu uskoro pošaljem poštom paket sa kolačima, znam i kojim.

Krisp

Krisp od breskvi i kupina sa bademom

Krisp


Sastojci

za posip:

100g putera

2/3 šolje ovsenih pahuljica

2/3 šolje brašna od badema (pogledajte ovde kako da ga sami napravite)

4 kašike šećera

Prstohvat soli

4-5 breskvi, omekle, ali ne prezrele, koštice uklonjene, iseckane na manje kriške

150g kupina

100g šećera

1 kašika soka od limuna

2 kašičice ekstrakta vanile

Prstohvat soli

Za služenje:

Sladoled od vanile

Priprema:

Zagrejte rernu na 175C (350F).

Najpre napravite posip. Pomešajte ovsene pahuljice sa brašnom od badema, i tome dodajte šećer i so. U to prstima utrljajte puter iseckan na manje kockice.

Pripremite veći keramički ili stakleni vatrostalni sud u koji ćete rasporediti pomešane iseckane breskve, kupine, šećer, sok od limuna, ekstrakt vanile i prstohvat soli. Preko toga ravnomerno stavite posip i stavite krisp da se peče oko 40 minuta, dok se voće dobro ne ispeče.

Kad je krisp gotov, malko ga ohladite, a onda služite uz sladoled od vanile. Možete dodati i par listića bosiljka, nane ili matičnjaka.


Continue Reading

Pužići sa sirom i belim lukom i pestom od rukole

Pužići sa sirom i belim lukom i pestom od rukole

Mnogo volim ovakva peciva, šta ću kad sam slaba na gluten. Pecivo i hleb, da mogu, jela bih u neograničenim količinama. Jedino sam netolerantna na ona loše spremljena.

Testo i ja, to je neizmerna ljubav, još kad im dodam neke detalje u vidu začina i začinskog bilja, tu već nastaje prava magija. Mislim na pesto od rukole, sir i belik luk su ionako česta kombinacija. Možete da koristite i klasičan pesto od bosiljka. Samo što je u mojoj bašti upravo bila sezona rukole, pa sam je sučuvala tako što sam napravila od nje pesto, a kako se pravi pogledajte ovde.

Pužići su uvek atraktivni, jedino što vam treba izvesno strpljenje dok čekate da narastu, zato ih je možda najbolje pripremite uveče i ostaviti da prenoće u frižideru gde će da polako narastu.

Ako volite ovakva peciva pogledajte na blogu recept za slično pecivo – Majmunski hleb sa pestom od rukole i suvim mesom.

Pužići sa sirom i belim lukom i pestom od rukole

Kad smo kod moje bašte ovog proleća smo uklonili ogradu između našeg i komšijskog zadnjeg dvorišta, pa nam bašta izgleda nekako veće i lepše. U Americi, u predgrađu gde su mahom kuće, vrlo se retko sreću ograde, što daje osećaj sklada i širine. U gradu uopšte nije tako, jer je bezbednost mnogo manja. Kod nas se zadnja dvorišta graniče sa onima od kuća koje se nalaze u sledećoj ulici, ne postoji prolaz među njima, što nije često, pa se zbog toga osećamo sigurnije.

Uklonili smo ogradu zbog komšijske dece, da ne bi morala da preskaču ogradu kad dolaze kod nas, jer nije bezbedno. Ovog proleća su se deca konačno toliko zbližila da su non stop zajedno. Kada su razdvojeni čuju se preko toki-vokija. Ima ih ukupno šestoro uključujući moju decu, ali se moja deca najviše druže sa dve devojčice koje su sličnog uzrasta i idu sa njima u školu. Konačno i mi možemo malo da odahnemo, nema stalne brige oko zabavljanja dece, jer njima sada nikada nije dosadno. Potpuno se obožavaju, dele sve zajedno, čak i slatkiše – pre neki dan sam ih uhvatila kako u svom skloništu jedu prokrijumčarenu nutelu, i to svi iz jedne kašike.

Moje dvorište i kuća su njihovo glavno stecište, i nekad izgubim strpljenje jer ih je ponekad teško kontrolisati, ipak to njihovo druženje me toliko podseća na to kako smo se mi igrali kad smo bili mali, da sam zbog toga preplavljena osećajem zadovoljstva. I dalje ne odustajem od ideje da moja deca dobiju delić onoga što sam ja imala kada sam bila mala, a to je velika sloboda i opušteno druženje sa decom. Čak sam sinoć sa svom tom decom gledala animirani film Tarzan. Nisam mogla da odolim a da im ne spomenem da kad sam imala godina koliko oni sada u Srbiji se prikazivala serija Tarzan i to samo nedeljom, trajala je tek dvadesetak minuta. Upravo u to vreme kada se nekada davno prikazivao na jugoslovenskoj televiziji mi smo gledali Tarzana na američkom Netfliksu.

 

Pužići sa sirom i belim lukom i pestom od rukole

Pužići sa sirom i belim lukom i pestom od rukole


Sastojci:

320ml toplog mleka

3 kašičice suvog kvasca

2 kašičice šećera

650g brašna + za rad sa testom

1 ½ kašičica soli

1 jaje, umućeno

115g putera otopljenog + 40g za filovanje

 

Za fil:

3 čena belog luka, sitno iseckanog

1 šolja izrendanog tvrdog sira (kačkavalja i nekog drugog po vašoj želji)

4 kašike pesta od rukole ili od bosiljka

 

 

Priprema:

Pripremite veću tepsiju, kao na slici, premažite je puterom. Zagrejte mleko i u njega umešajte kvasac i šećer, i sačekajte da kvasac nabubri. U multipraktiku pomešajte 550g brašna i so, prostali deo brašna ćete dodati na kraju. Postepeno dodavajte umućeno jaje, pa otopljeni puter, a zatim mleko sa kvascem. Na kraju dodajte preostalo brašno. Kad testo počne da se odvaja od zida u multipraktiku, testo je spremno da se prebaci na radnu površinu, oblikuje u loptu, stavi u podmazanu posudu, pokrije plastičnom folijom i ostavi da narasta, oko 1 sat.

Izvadite naraslo testo i razvucite ga u oblik većeg pravougaonika. Premažite testo otopljenim pa malo ohlađenim puterom. Na jednu polovinu rasporedite iseckani beli luk i izrendani sir, a na drugu polovinu rasporedite pesto. Fil ne nanosite do same ivice testa. Zarolajte testo, pa kad ste dobili oblik cilindra, oštrim nožem secite ga na komade, široke oko 5cm. Poređajte pužiće po plehu, nema veze ako postoji prostor između, jer će testo da naraste. Ukoliko vam je preostalo putera premažite pužiće njime. Pokrijte tepsiju plastičnom folijom i čekajte oko 1-2 sata da testo ponovo naraste.

Zagrejte renu na 175C (350F). Kada je testo naraslo, uklonite foliju, i stavite pleh u zagrejanu rernu, na srednjoj pregradi. Pecite testo oko 30 minuta, dok korica blago ne porumeni. Kada je pecivo ispečeno, sačekajte da se malo ohladi, a onda ga služite, najbolje uz jogurt.


Continue Reading

Čokoladna torta sa kremom od putera od kikirikija

Torta-sa-kremom-od-putera-od-kikirikija

Ova torta je jedan od mojih zajedničkih projekata sa decom. Ako je pored moje dece uspela da dobije pristojan izgled, a i ukus joj je bio sasvim zadovoljavajuć, onda nju može svako da napravi. Zaista, to je jedna veoma jednostavna i zahvalna torta za pravljenje.

Torta-sa-kremom-od-putera-od-kikirikija

Pravili smo je pred kraj zime, bio je to najhladniji dan u godini, čak je i sneg pao, pa taj dan deca nisu išla u školu. Trebalo ih je zabaviti nečim, pa smo rešili da napravimo video u kome prave tortu. Da vam ne opisujem koliko je tu bilo posla. Inače moja deca su fascinirina you tube-om, to je ta generacija koja jedva čeka da se pojavi na istom, nema kod njih stidljivosti, tako da sam morala da im ispunim i tu želju. Ovih dana konačno sam uspela da sredim video, i deca su bila veoma zadovoljna kako je ispao, jedino su se žalila na to kako im čudno zvuče glasovi, rekla sam im da je to normalno.

Za razliku od starijih generacija koja često u društvenim mrežama vide nešto negativno, ja se fokusiram na dobre stvari, jer i njih ima taman toliko koliko i negativnih. Recimo taj isti you tube, znati li vi koliko sam ja stvari naučila zahvaljujući njemu, o slušanju i otkrivanju sjajne muzike da ne pričam. Zahvajujući njemu ja sam naučila svoju decu da plivaju, tu su upoznali puno stvari iz matematike, istorije, geografije, dobili lekcije iz stranog jezika, i dan danas kad jedu spanać gledaju našeg Popaja… moj muž ponekad popravlja stvari po kući zahvaljujući you tube-u, a ja sam čula da je jedna samohrana majka iz Amerike sama sagradila kuću zahvaljujući tutorijalima sa you tube-a. Mislim, sami odlučujete da li ćete potrošiti vreme na gluposti ili ćete iskoristiti društvene mreže da naučite nešto pametno i korisno, ili ćete jednostavno da uživate u raznoraznim kreativnim sadržajima.

Making cake 6-1

Što se tiče torte mi smo bili veoma zadovoljni rezultatom, s obzirom kako smo je pravili. Krem od putera od kikirikija je apsolutno fantastičan, kad ga probate nema zaustavljanja. Eto, to je još jedan način da koristite puter od kikirikija. Zato što je tako bogat birala sam kore bez masti, odlučila sam se za običan patišpanj iliti sponge cake, a da ne bi bio suv natopila sam ga sokom od pomorandže, što se pokazalo kao odličan izbor. Kore su sa kakaom jer se čokolada izuzetno dobro slaže sa puterom od kikirikija.

Takođe, krem od putera od kikirikija možete da koristite za pravljenje kapkejkova. Ovde pogledajte kako da napravite čokoladni biskvit. Ili, ako hoćete da napravite tortu sa nešto bogatijim korama, da više podseća na one američke, onda koristite ovaj recept.

Torta sa kremom od putera od kikirikija 6-1

 

Čokoladna torta sa kremom od putera od kikirikija

Torta sa kremom od putera od kikirikija 3-1


Sastojci za kore:

85g brašna

40g kakao praha

6 jaja, na sobnoj temperaturi

6 kašika šećera

1 kašika ekstrakta vanile

6 kašika soka od pomorandže

Za krem:

225g putera, na sobnoj temperaturi

250g putera od kikirikija (vidite recept kako se pravi)

250g šećera u prahu

2-3 kašike mleka

 

Priprema:

Zagrejte rernu na 175C (350F). Pripremite okrugao pleh, prečnika oko 20cm, podmažite ga ili obložite papirom za pečenje.

Najpre prosejte brašno i kakao prah, i to nekoliko puta.

U drugoj većoj posudi mikserom mutite jaja i postepeno dodavajte šećer. Posle desetak minuta trebalo bi da dobijete utrostručenu smesu. U jaja umešajte ekstrakt vanile i smesu sa brašnom i kakao prahom, ali spatulom ili varjačom, ne mikserom. Nemojte da premešate smesu. Kad ste dobili ujednačenu smesu stavite je u pleh i pecite u predhodno zagrejanoj reni 25-30 minuta.

Kad je kora ispečena, izvadite je iz pleha i čekajte da se potpuno ohladi. Ohlađenu je isecite na dva jednaka dela.

Krem ćete napravite tako što ćete mikserom mešati puter i puter od kikirikija, na kraju dodajte šećer u prahu, i par kašika mleka, zavisi koliko je krem gust.

Slažite tortu tako što ćete pravo staviti koru, pospite je polovinom soka od pomorandže, pa onda stavite polovinu fila, onda drugu koru, i nju natopite preostalim sokom, i na kraju rasporedite krem. Pospite vrh torte sa  grubo iseckanim prepečenim kikirikijem.


Continue Reading

Benedikt jaja (Eggs Benedict)

benediktinska jaja

Kad odem ujutro u restoran, a to se retko dešava, jer ja bukvalno padam u nesvest ako odmah ne jedem pošto ustanem iz kreveta, obično naručujem jaja, i posebno se obradujem ako ih imaju pripremljene na ovaj način.

Inače obožavam jaja, ipak posebno volim ona spremljena tako da imaju dobro skuvano belance, i nedokuvano, rovito, žumance, onako da bude tečno. Takva jaja ćete dobiti ukoliko spremate kuvano jaje, jaje na oko, ili poširano jaje.

benediktinska jaja

Ja sam ova jaja oduvek zvala benediktinska jaja, misleći da čuveni monaški red “benediktinci” imaju veze sa njima, ali, avaj, u pitanju je neki američki gospodin Benedikt, ne zna se sa sigurnošću koji tačno, koji je smislio ovo jelo u nekom od njujorških restorana.

benedikt jaja

Za pripremu Benedikt jaja su vam portebne tri stvari:

Engleski mafini

Recept za njihovu pripremu možete pogledati ovde. Oni se preseku horizontalno i stave se u toster.

Holandez sos

Jedan od najpopularnijih francuskih soseva. Podseća na majonez, jedino što mu se dodaje otopljeni puter i sok od limuna. Kad sam pravila ove na fotografiji igrala sam se sa ubacivanjem bosiljka i limete u sos, ali ipak klasičan je bolji, začinsko bilje možete dodati naknadno na ceo sendvič. Recept za pravljenje holandez sosa pogledajte ovde.

Poširana jaja

Postoji više načina pripreme poširanih jaja, ali ja se služim sledećim. Zagrejte vodu u dubljem sudu skoro do ključanja, ipak voda ne sme da bude “nemirna”. U vodu sipajte kašiku sirćeta. Sveže jaje najpre izvadite iz ljuske i stavite u malu posudicu, gledajte da se žumance ne razbije. Iz posudice jaje pažljivo izručite u vrelu vodu i kuvajte ga oko 4 minuta, zavisi koliko rovito žumance hoćete da bude, a zatim ga rupičastom kašikom izvadite iz vode, i stavite na papirnati ubrus da se voda ocedi. Pospite ga sa malo soli. Možete da kuvate više jaja istovremeno ukoliko koristite veći sud.

Benedikt jaja se slažu na sledeći način:

Najpre izvadite engleske mafine iz tostera, i na jednu polovinu ređajte prepečenu slaninu ili pečenicu, zatim stavite poširano jaje i njega prelijte holandez sosom. I na kraju ga pospite iseckanim vlašcem, estragonom ili nekom drugom začinskom biljkom po vašem ukusu, ili stavite krupno samleven crni biber ili slatku mlevenu papriku.

Služite Benedikt jaja u paru, i to odmah pošto ste ih spremili. Ovako spremljena jaja lepo idu uz penušava vina, roze ili sladak rizling.

 

benediktinska jaja

 

Continue Reading

Engleski mafini (English Muffins)

Engleski mafini

O, ne, to nisu klasični mafini, ni približno, kao što vidite na slici oni više podsećaju na male lepinje.  Samo ime kaže da su došli iz Engleske u Ameriku, kao i mnoge druge stvari, ali ovde su doživeli svoju najveću popularnost. Retko se prave kod kuće, ali mogu svugde da se kupe, i ljudi ih ovde najčešće jedu horizontalno prepolovljene i prepečene u tosteru. Benedikt jaja, popularni branč, ne mogu se zamisliti bez njih, i zbog toga su se ovi mafini našli na mom blogu. Sledeći post posvećujem njima, mom omiljenom branču. 

Kao što rekoh mene podsećaju na naše lepinje, i valjda ih zato rado pravim. Možete da od njih pravite sendviče, a i da namažete puter i džem ili med. Možete da ih čuvate u frižideru na duže vreme, često se tako i prodaju.

Idealni za doručak ili užinu.

Engleski mafini

Engleski mafini 2-1


Sastojci za oko 20 komada:

240ml toplog mleka

1 kašičica suvog kvasca

1 kašičica šećera

750g brašna + za razvijanje testa

1 kašičica soli

60g putera, otopljenog

240ml tople vode

2 kašike krupno mlevenog kukuruznog brašna ili palente

Malo ulja

 

Priprema:

U toplo mleko umešajte suvi kvasac i šećer i sačekajte par minuta da kvasac počne da bubri.  Dodajte otopljeni puter i vodu i sve dobro promešajte.

U multipraktiku pulsirajte par obrtaja brašno, to je umesto prosejavanja. Dodajte  mu so. Zatim postepono dodavajte tečne sastojke dok se testo meša u multipraktiku. Testo isto tako možete mesiti ručno. Kada ste dobili ujednačeno smesu, premestite je na radnu površinu, oblikujte je u loptu, stavite u veći nauljeni sud, pokrijte plastičnom folijom i čekajte oko 30 minuta da naraste.

Zatim razvucite testo oklagijom, po površini koju ste posuli brašnom, do debljine oko 1 cm. Zatim kružnim kalupom ili čašom zasecite krugove prečnika 6-8cm. Poređajte krugove na papir za pečenje ili platneni salvet, koji ste posuli kukuruznim brašnom, pospite tim brašnom i gornju površinu testa, pokrijte krpom i čekajte oko 30 minuta da testo ponovo naraste.

Zagrejte veći tučani tiganj, premažite ga sa malčice ulja, i pecite mafine sa obe strane po 7- 10 minuta, na srednjoj temperaturi, dok ne dobiju zlatno braon boju,  kao na slici.


benediktinska jaja
Jaja Benedikt
Continue Reading

Riblji takosi (Vodič za pravljenje dobrih takosa)

Riblji takosi

Takosi su se ušunjali u moju kuhinju onog trenutka kada sam počela da ih jedem ne u onim jeftinim i neuglednim meksičkim restoranima u kraju, nego u onim sređenijim i skupljim. Naravno moji prijatelji, koji vole meksičku kuhinju, se kunu u tu autentičnu hranu iz prvopomenutih restorana, ali iskreno meni se nikada nije nešto previše sviđala, suviše je bila nekako jednostavna, bez interesantnih detalja. Čak ni ambijent mi nije prijao, zamislite da sedite sa decom a iznad vas televizor sa nekom telenovelom i sve vreme slušate srceparajuće dijaloge dok jedete.

Međutim kada sam počela da naručujem takose u boljim meksičkim restoranima, tu sam se odmah zaljubila u sastojke i neodoljive salse. I malo pomalo sam krenula da ih pravim kod kuće, jer uvek ima nekog povrća u frižideru, obično ostatake od mesa od juče, rendanog sira, pavlake, limete i tu su tortilje koje uvek imamo u frižideru, ili uvek mogu da odšetam do obližnje latino radnje da ih kupim. Takosi su jelo koje uvek može da vas spasi kad ste bez ideje ili lenji da kuvate nešto zahtevnije stvari. Pritom su puni svežih i ukusnih sastojaka. I ima još jedna stvar, deca vole da ih sama prave, to je izvor neizmerne zabave, pa ih na kraju i pojedu.

Pored toga što možete da ih pravite za porodični ručak, takosi su idealna hrana za prijateljska okupljanja. Jedu se rukama. Ima jedan mali problem, neće baš da stoje uspravno osim ako imate specijalni stalak za takose, ali možete da ih poduprete polutkama limete:)

riblji takosi

Meni su se riblji takosi oduvek najviše sviđali, iako možete da ih spremate sa raznim mesom. Moje iskustvo je da je najbolja riba za takose mahi-mahi. O ovoj ribi sam pisala u prethodnom postu, baš pre neki dan sam na Arubi naišla na ove brodove koje možete da iznajmite i da njima lovite ovu ribu. Inače, to je veoma atraktivna riba za ribolov.

pecaroski brodovi-1

Tu je i sto na kojem posle ribolovci čiste ribe.

Ciscenje ribe-1

I onda priprema ribe. Na slici je odličan file mahi-mahi ribe sa salsom od manga.

File lampuge ribe-1

Vodič za pravljenje dobrih takosa

Zapamtite da je najvažnije u pravljenju takosa da napravite pravi balans ukusa kao i da proizvedete lepu teksturu. Za pravljenje takosa vam trebaju sledeći sastojci:

Tortilje

One su definitivno najvažniji deo. Ne znam kako je drugde, ali ovde kod mene može da se nađe veliki izbor tortilja, čak mogu da se nabave i one od plavog kukuruza. Inače tortilje se prave od pšeničnog ili kukuruznog brašna, ove druge su po mom mišljenju superiornijeg ukusa i samo njih kupujem. Naravno tu postoje razne varijante, i sigurno da kvalitet tortilje utiče na ukus takosa. Za takose vam trebaju male tortilje.

Tortilje se pre služenja najpre zagreju u tosteru, ili na grilu, ali pazite da se ne stvrdnu. Zagrejane ih stavite na tanjir i pokrijte kuhinjskom krpom.

Meso

Što se tiče mesa tu izbor može da bude ogroman, od mlevene junetine do piletine, svinjetine i ribe. Meso se obično griluje ili se dugo peče, čak se i pohuju manji komadi. U takose se stavlja iseckano meso ili razvučeno.

Takosi mogu da budu i bez mesa, pogledajte ovaj recept za Prolećne takose.

Salse

Po mom mišljenu ovo je krucijalni deo takosa. Dobra salsa donosi svežinu i sočnost, i daje balans suvim sastojcima takosa. I uopšte salase su najbolji deo meksičke kuhinje. Ima ih raznih i njihov izbor zavisi uglavnom od mesa koje ćete staviti u takose. Evo par popularnih salsi čije recepte možete da da nađete na blogu.

Salsa od manga i crvenog luka

Meni apsolutno omiljena salsa, odlično ide uz ribu. Vidi recept.

Pico de Gallo (paradajz, paprika, luk)

Klasična meksička salsa, uz sve dobro ide. Vidi recept.

Salsa Verde (tomatiljo, luk)

Takođe veoma popularna salsa sa tomatiljom, posebno dobro ide uz svinjetinu. Vidi recept.

Gvakamole (avokado, paradajz, luk)

Nije baš salsa, ali teško mi je da zamislim bilo koje meksičko jelo bez njega, uvek dobro dođe. Vidi recept.

Sosevi

Kao i salse njihova uloga je da pojačaju ukus. Tu bih izdvojila one soseve koji “hlade”, na bazi kisele pavlake i majoneza, i one koji “greju”, u pitanju su ljuti sosevi, kao što je nama dobro poznati Tabasco.

Povrće

Povrće u takosu je tu da da lepu hrskavu teksturu. Tu se ističe iseckani kupus, običan i crveni, crveni i mladi luk, roktvice, crvena paprika, kukuruz, pasulj, razne klice, itd.

Sir

Veoma bitan sastojak u meksičkoj kuhinji. Često se koristi rendani (Monterey Jack, Colby), i to otopljeni u načosu i enčiladi, ipak postoji još jedan popularan meksički sir, Queso, koji negde podseća na naš beli sir, i ja ga često koristim. Možete da koristite obe vrste sira za takose.

Začini i začinsko bilje

Pored naravno ljutih papričica to je neizostavno lišće korijandera. Ja bih izdvojila i kumin koji se stavlja u salse i soseve.

Limeta

Uvek se služi uz takose, taman da pre nego što iz zagrizete iscedite sok po sastojcima. Meksička jela bez limete su nezamisliva.

Riblji takosi

Riblji takosi 2-1


Sastojci za 8 takosa:

2 grilovana ili pržena fileta ribe (vidi recept). Najbolji izbor je bela čvrsta morska riba, crveni sneper, mahi-mahi (lampuga) ili bakalar, list, halibut.

8 manjih tortilja, najbolje od kukuruznog brašna

Sastojci za sos:

4 kašike kisele pavlake

2 kašike majoneza

Sok od 1/2 limete

1 kašičica istucanog kumina ili 1/4 ljute paprike u prahu, opciono

So i biber prema ukusu

Za prilog:

Crvena paprika, iseckana na tanke prutiće

Mladi luk, iseckan na tanke kolutove

Klice

Lišće korijandera, iseckano

Ljuti sos: Tabasco ili neki drugi ljuti sos, opciono

Za služenje:

Limeta

Priprema:

Najpre napravite sos tako što ćete pomešati kiselu pavlaku, majonez, sok od limete, kumin, so i biber.

Dok pržite filete ribe (vidi recept), grejte tortilje u tosteru.

Po sredini tortilje ređajte komade ribe, prelijte ih sa 2 kašičice sosa, a zatim preko njih poređajte klice ili iseckani kupus, iseckani luk, papriku, i pospite ih ljutim sosom. Presavijte tortilje na pola i služite ih uz limetu.


Continue Reading

Kolačići od putera od kikirikija

Kolačići od putera od kikirikija

Ništa tako ne podseća na američku kuhinju kao ukus putera od kikirikija. Zato kolačići sa ovim puterom nisu retkost, zapravo masovno se prave. Ipak, ja vam ovog puta ne predstavljam one vrlo tipične, već kolačiće od putera koji su pufnastiji, imaju manje sastojaka, spolja su hrskavi a unutra kremasti, zdraviji su i meni se više dopadaju.

Nemoj da vas zavara njihov skroman izgled, to su vrlo jednostavni kolači, nemojte trošiti vreme na njihovo oblikovanje, doduše možete dobiti ujednačeniji izgled ukoliko koristite za njihovo oblikovanje drugačiju kašiku za sladoled od moje.

I da, ovi kolačići su idealni za kuhinjske projekte sa decom, vrlo se jednostavno prave, a verujte mi deca će ih obožavati. Pripremila sam vam i video da vidite kako se prave.

Na blogu postoji još jedan recept za slične kolačiće, ali sa puterom od badema. Pronađite ga ovde.

 

Moj sedmogodišnji sin me je skoro obavestio da u školi obrađuju biografije poznatih ljudi, i da će uskoro imati prezentaciju o njima, on je izabrao Džordža Vašingtona Karvera. Kaže mora za prezentaciju da se obuče tako da podseća na njega, ali ne sme ništa da se kupuje, moramo da budemo kreativni. I već smo počeli da zamišljamo belu periku na glavi mog sina, kad on reče, ali u pitanju je drugi Džordž Vašington, Karver! Ko je sad pa taj? Sad ću da pogledam na internetu… jao, šta sad da radim, kako da dete napravim da liči na njega, a da budem kreativna. Moram da priznam da mi je svašta padalo na pamet. Pipremiću mu vrećicu sa kikirikijem u mahuni, to je bar jednostavno, a muža ću poslati u Marshalls da mu kupi neko jeftino odelo sa košuljom i kravatom. Zamišljamo ga u tome i krišom se smeškamo.

Sad se vi pitate zašto vam pričam sve ovo, pa zato što zaista postoji velika veza između Džordža Vašingtona Karvera i kikirija, možda čak i sa kolačima od kikirija. Iako mnogi ljudi u Americi pogrešno veruju da je on izumeo puter od kikirikija, Karver je bitan zato što je prvi upoznao farmere sa Juga o korisnosti uzgajanja kikirija, do tada je pamuk apsolutno dominirao njihovim plantažama, i tokom cele svoje karijere popularisao ovu kulturu, pokušavao je da nađe što više načina za njegovu primenu, pa je čak skupljao i objavljivao recepte sa kikirikijem. Kao što je Dositej Obradović upoznavao Srbe sa krompirom, tako je Karver pokušavao da ubedi Amerikance da uzgajaju kikiriki, jer njegova biljka kao i ostale mahunarke obogaćuje zemljište, ljudi su manje zavisni od prinosa pamuka, pa čak mogu na kikirkiju da više zarade.

Možda vama to ne izgleda kao posebno bitno dostignuće, ali morate da imate na umu vreme kada je on živeo i društvene okolonosti. Rođen je kao rob u drugoj polovini devetnaestig veka, zatim odgajan od svojih nekadašnjih vlasnika, i pored prepreka zbog njegove boje kože uspeo je da završi fakultet, pa i da magistrira. Posvetio se nauci, posebno botanici, i uspeo je da dođe do mnogobrojnih otkrića. Za života je doživeo veliku popularnost, američki presednici i uspešni privrednici su se družili sa njime, on je bio simbol toga da i crni ljudi mogu da nađu svoje mesto i budu uspešni u američkom društvu.

Danas je kikiriki neverovatno popularan u Americi, posebno puter od kikirkija, na šta se utroši polovina njegove ukupne proizvodnje.

 

Kolačići od putera od kikirikija

Kolačići od putera od kikirikija

 


Sastojci za 22- 24 komada:

400g domaćeg ili kupovnog putera od kikirikija (pogledajte ovde kako se pravi)

2 jajeta, na sobnoj temperaturi

200g smeđeg šećera

1 kašičica ekstrakta vanile

 

Krupna so, opciono

 

Priprema:

Stavite papir za pečenje preko dva tanka pleha.

Mikserom umutite jaja sa šećerom dok se smesa ne udvostruči. Dodajte ekstrat vanile i puter od kikirikija i sve to mešajte varjačom. Kad ste dobili ujednačenu smesu, kašikom za sladoled zahvatajte smesu i onda je polažite na pleh. Pravite razmak između jer će kolačići da narastu tokom pečenja. Na kraju ih pospite krupnom solju. Zatim pleh stavite u zamrzivač na 15 minuta.

Zagrejte rernu na 190C (375F). Pecite kolačiće 10-12 minuta, dok ne počne da im ivica tamni. Iako su još vrlo mekani izvadite ih iz rerne i ostavite ih u plehu desetak minuta, dok se ne stegnu, prebacite ih na žicu da se ohlade, a zatim ih služite.


Kolačići od putera od kikirikija

Continue Reading

Kolač sa suvim brusnicama, integralnim i lanenim brašnom (Coffee Cake)

Kolač sa suvim brusnicama

U američkoj kuhinji postoji nešto što se zove coffee cake. U pitanju je kolač koji se jede uz kafu ili čaj, jer je po pravilu suv. Ima dodatke kao što su voće, začini i obavezni hrskavi posip. Varijacije ovog kolača su mnogobrojne. Njihov najčešći oblik je u vidu kruga, celog ili sa rupom u središtu, mada mogu da budu i u obliku vekne. Mogu dugo da traju zato ćete ove kolače često videti u vitrinama coffee shopova. Često se jedu za doručak.

Smatra se da su coffee cakes u Ameriku doneli imigranti iz Holandije i Nemačke, kod nas u Evropi postoji duga tradicija ovakvih kolača.

Ovaj coffee cake napravljen od različitog brašna koji mu daje bogat ukus, sa gornjim slojem slatko-kiselih suvih brusnica natopljenih u jabukovom soku, pa posut posipom sa orasima, je zaista originalan kolač i neobično je dobar.

Kolač sa suvim brusnicama

 

Kolač sa suvim brusnicama, integralnim i lanenim brašnom

Kolac od suvih brusnica 6 (1 of 1)

Ovaj recept je preuzet iz jednog časopisa, međutim ja sam ga toliko izmenila da vrlo malo podseća na originalnu verziju. Ipak, glavna ideja je tu. Kod mene je sve u ekcesu, pre svega brusnice koje su vrlo zanimljivo voće, posebno u kolačima.

Jedan odličan, na prvi pogled sličan kolač sa svežim brusnicama, pronađite ovde.


Sastojci:

350g suvih brusnica

250ml soka od jabuke

200g smeđeg šećera

1 štap cimeta

 

260g brašna

70g integralnog brašna

60g brašna od lana

100g mlevenih oraha ili pikana

2 kašičice praška za pecivo

Prstohvat soli

1 kašičica cimeta

 

100g šećera

200g putera, na sobnoj temperaturi

4 jajeta

2 kašičice ekstrakta vanile

280ml jogurta

 

Za posip:

100g brašna

50g krupno iseckanih oraha i pikana

70g smeđeg šećera

1 kašičica cimeta u prahu

40g putera

 

Priprema:

Najpre prepecite orahe ili pikane, 100g sameljite, 50g krupno iseckajte.

U šerpici kuvajte suve brusnice u jabukovom soku sa šećerom i štapom cimeta, oko 15 minuta, dok ne ispari tečnost, zatim odbacite štap cimeta i sačekajte da se smesa prohladi.

Napravite posip tako što ćete prstima umešati hladni na kockice isečen puter sa brašnom, pikanima ili orasima, cimetom u prahom i šećerom

Zagrejte rernu na 165C (325F). Pripremite kružni pleh prečnika 25cm, nauljite ga i pospite brašnom.

U jednoj posudi pomešajte belo i integralno pšenično brašno, mleveno laneno seme, mlevene orahe ili pikane, prašak za pecivo, cimet i malo soli.

U drugoj posudi mikserom umutite omekšao puter i šećer. Kad ste dobili kremastu smesu dodajte jaja, komad po komad. Spatulom ili varjačom umešajte jogurt, ekstrakt vanile i smesu sa brašnom. Kad ste dobili ujednačenu smesu stavite je u pripremljeni pleh. Preko te smese jednako rasporedite natopljene brusnice, ali ne do samog pleha, ostavite oko 2cm bez brusnica, i preko njih stavite posip.

Pecite kolač oko 80 minuta na srednjoj rešetki dok korica ne dobije zlatno braon boju. Izvadite kolač iz rerne, i posle 15 minuta izvadite ga iz pleha. Služite ga kad se potpuno ohladi.

 


Kolač sa suvim brusnicama

 

Continue Reading

Jednostavna čokoladna torta sa lešnicima

Ganaš

Kad budete probali ovu tortu, zajedno sa jagodama i sladoledom od vanile, vaša čula će doživeti jedno posve nadrealno iskustvo, kojeg ćete se zauvek sećati. Iako skromnog izgleda, sa malo truda možete da je napravite dovoljno raskošnom i takvu izneti pred goste. To je jedna prilično neambiciozna torta, vrlo se jednostavno pravi. Njena ambicioznija verzija je Čokoladna mus torta sa tri sloja, ova torta je zapravo njen prvi, donji sloj. Ipak, ovaj put sam u nju stavila veću količinu sastojaka, i “ojačala” sam je mlevenim lešnicima.

Čokoladna torta

Ono što mora da zapamtite je to da se ova torta služi topla, tada se ukus čokolade najbolje oseća, a nje ima neobično puno u ovoj torti, inače kad se ohladi njena magija nestaje, postaje jedna prosečna torta. Kasnije možete komade torti zagrevati u mikrotalasnoj rerni.

Čokoladna torta sa lešnicima


Sastojci:

450g gorke kvalitetne čokolade (60% kakaa)

150g putera

2 kašike šećera

1 kašičica Nes kafe

100g mlevenih lešnika

1/2 kašičice soli

3 žumanca, na sobnoj temperaturi

3 belanca, na sobnoj temperaturi

1 kašika ekstrakta vanile

 

Za ganaš fil:

100g čokolade

60ml slatke pavlake

2 kašike šećera

 

Za služenje:

Sveže iseckane jagode

Sladoled od vanile

 

Kružni pleh sa ivicom koja se pomera, prečnika 25cm.

 

Priprema:

Pre nego što počnete sa pravljenjem torte sameljite lešnike, koje ste predhodno ispekli u rerni, i uklonili im tamnu opnu (pecite lešnike na 175C oko 7 minuta).

Zagrejte rernu na 190C (375F). Obložite pleh papirom za pečenje.

Zagrejte dupli sud, ili vatrostalnu posuda stavite u šerpu koju ste ispunili sa dva prsta vode, koja ne dodiruje gornji sud. Zagrejte vodu na srednje jakoj temperaturi i u njoj istopite čokoladu i puter, umutite šećer i ekstrakt vanile. Za to vreme mikserom umutite sneg od belanaca. Kad ste dobili istopljenu i ujednačenu smesu sa čokoladom sklonite je sa šporeta. U nju umutite mlevene lešnike, Nes kafu, so i tri žumanca, i na kraju dodajte sneg od belanaca iz nekoliko puta. Za mešanje koristite spatulu. Smesu ravnomerno rasporedite po plehu i stavite da se peče na srednjoj rešetki tačno 15 minuta. Zatim ugasite vatru, malo otvorite rernu, i neka tu ostane oko 20 minuta.

Pošto ste izvadili tortu iz rerne, sačekajte još 30 minuta da torta odstoji u plehu, ona će se u međuvremenu skupiti. Zatim uklonite papir za pečenje, i stavite je na tanjir za služenje. U međuvremenu napravite ganaš tako što ćete zagrejati slatku pavlaku i u nju staviti čokoladu i šećer. Poklopite posudu i sačekajte da se čokolada istopi. Na kraju promešajte sadržaj i ganaš rasporedite po gornjoj ivici.

Služite tortu koja je još uvek topla, uz iseckane jagode i sladoled od vanile.


 

 

Čokoladna torta

Continue Reading
1 8 9 10 11 12 22